Medicina utemeljena na dokazima - EBM
Pojam “medicina utemeljena na dokazima” (engl., evidence-based medicine; EBM) označava promišljen i metodički pristup u postupku donošenja medicinske odluke i prijelaz tradicionalne paradigme kliničke prakse (koja se oslanjala na osnovna znanja o tijeku i prognozi bolesti, intuiciju i kliničko iskustvo) na novu paradigmu u kojoj kvalitetan medicinski dokaz zauzima središnje mjesto u postupku kliničkog odlučivanja. Prvi put se pojavio 1992. godine u  radovima autora predvođenih Gordonom Guyattom s McMaster University iz Kanade. Inače sama zamisao nije nova i tragovi joj se mogu  naći daleko u prošlosti, od 13. stoljeća preko 17. stoljeća (radovi Jan Baptista van Helmonta), do sredine 19. stoljeća  u radu  i učenju Pierre C.A. Louisa.

Promjene “tradicionalne” kliničke medicine koje su uvjetovale  pojavu  medicine utemeljene na dokazima-EBM:

● ”eksplozija” novih informacija, naime znanje se mijenja tako brzo (nove informacije  se   pojavljuju, a postojeće  zastarijevaju) da liječnik ne može  pratiti nove medicinske spoznaje;
● u dnevnom radu liječnik treba  jednu “novu” medicinsku informaciju (bilo da se radi o dijagnostičkom postupku, terapiji, prognozi) na svaka dva bolesnika, koja posjete ambulantu primarne zdravstvene zaštite ili dvije na svaka tri bolesnika koji posjete specijalističku ambulantu;
● nedostatak vremena za praćenje goleme medicinske literature;
● spora primjena kvalitetnih medicinskih dokaza u praksu;
● ”tradicionalni” izvori informiranja su nedostatni i nekvalitetni, jer su zastarjeli (knjige), upitne  vrijednosti  što se tiče primjene u kliničkoj praksi (časopisi), netočni i subjektivno obojeni (mišljenje autoriteta), nesustavni (mišljenje kolege ili vlastita klinička iskustva).

Rješenje ovih problema nudi medicina utemeljena na dokazima  – EBM, kroz razvoj:
● strategije učinkovita pronalaženja i procjene dokaza;
● sustavnih pregleda, koji nastaju  sažimanjem  brojnih medicinskih izvora;
● EB-časopisa (sadrže strukturirane sažetke koji daju prikaz najboljih dokaza o određenom kliničkom problemu, a nastaju  analizom publiciranih članaka iz časopisa koji pokrivaju područje kliničke medicine);
● informacijskog sustava koji skraćuje put od potrage za informacijom do primjene.

Medicina utemeljena na dokazima definira se kao savjesna, nedvojbena i kritička primjena najboljega mogućega dokaza u donošenju odluka o skrbi za pojedina bolesnika. Dokaz, međutim, premda važna odrednica konačne odluke o liječenju, sam po sebi nije dostatan. To znači da se  u postupku donošenja ispravne medicinske odluke povezuje klinička izvrsnost liječnika (akumulirano znanje, iskustvo i klinička vještina), najbolji mogući dokaz (proistekao iz istraživanja vođenog po strogim metodološkim principima) s osobnim vrijednostima bolesnika (biološkim, epidemiološkim i socioekonomskim). Traži se puna integracija sve tri  sastavnice. Medicina utemeljena na dokazima - EBM u konačnici daje optimalan klinički ishod i osigurava kvalitetu življenja bolesnika.

Kliničku praksu temeljenu na dokazima najbolje opisuje pet temeljnih koraka:
1. Postavljanje kliničkog pitanja (answerable question)
Problem bolesnika treba pretvoriti u jasno  kliničko pitanje, odnosno strategiju   pretraživanja.
2. Traženje dokaza (searching for evidence)
Treba odabrati i učinkovito pretražiti izvor koji će dati najbolji dokaz. Internet je omogućio brz i jednostavan pristup brojnim izvorima, koji sadrže već probrane podatke u sažetom obliku, kao što su sustavni pregledi (Cochrane Library, Clinical Evidence...), časopisi sažetaka (ACP Journal Club, Evidence-Based Medicine...), smjernice (National Guidelines Clearinghouse...) i sl.
3. Kritička prosudba dokaza (critically appraisal of the evidence)
Svaki nađeni dokaz treba kritički prosuditi, odnosno utvrditi “snagu dokaza” (polazeći od  valjanosti,  utjecaja i primjenjivosti dokaza).
4. Klinička primjena dokaza (making a decision)
Spoznaju treba primijeniti na konkretnu kliničku situaciju odnosno bolesnika, što znači da treba povezati najbolji mogući dokaz s osobnim značajkama i sustavom vrijednosti bolesnika, oslanjajući se pritom na vlastito znanje, iskustvo i kliničku vještinu.
5. Vrjednovanje (evaluating  performance)
Nakon primjene određene strategije liječenja, potrebno je još jednom prosuditi cijeli postupak pronalaženja i primjene dokaza.

Već je čitavo  desetljeće medicina utemeljena na dokazima - EBM prisutna u medicini, prije svega u kontekstu kliničke medicine, ali i akademske zajednice (sve više medicinskih fakulteta u svijetu uključuju programe učenja EBM u dodiplomsku i poslijediplomsku nastavu). Upravo na tragu takvih kretanja CMJ je pokrenuo mrežni servis s ciljem  poticanja  prakse utemeljene na dokazima u našoj zdravstvenoj zajednici.